Najnovija iskustva u svetu rada pokazuju da su rezultati bolji ili bar isti u četvorodnevnoj radnoj nedelji u odnosu na petodnevnu.
U nekim zapadnim zemljama ovakav model rada dao je dobre rezultate – zaposleni su bili odmorniji i zdraviji, pa su postizali bolji učinak nego za pet radnih dana.
O ovome se govorilo na regionalnoj konferenciji „Budvanski pravnički dani”, koja se nedavno održala, u organizaciji Udruženja pravnika Srbije i Republike Srpske.
– Poslodavci širom sveta počeli su da testiraju četvorodnevnu radnu nedelju. Nakon rada od kuće i „frilensera”, to je još jedna promena koju je pandemija korone donela u svetu rada. Kraću radnu nedelju, od ponedeljka do četvrtka, počeli su da praktikuju poslodavci u Španiji, Novom Zelandu, Japanu, ali i u Danskoj i na Islandu – rekla je dr Vesna Stojanović, dugogodišnja načelnica u Fondu PIO za grad Beograd.
Prednosti kraće radne nedelje su brojne – duži odmor, boravak sa porodicom, manje putovanja na posao, smanjenje emisije štetnih gasova. Zaposleni mogu bolje da iskoriste svoje slobodno vreme, koje posvećuju i zdravijem načinu života, rekreaciji i hobijima, pa su manje umorni i imaju više elana za rad. Zbog toga na poslu daju maksimalan doprinos. Organizacija rada se raspoređuje na četiri dana, umesto na pet, a zaposleni su motivisani i sve obaveze završavaju brže. Zarade ostaju iste, ali se troškovi rada smanjuju, što odgovara i poslodavcima.
– Kraća radna nedelja zaživela je i u Velikoj Britaniji. Od 61 kompanije, koje su bile predmet ispitivanja, 56 se izjasnilo da će nastaviti sa četvorodnevnom nedeljom, dok se 18 opredelilo da će im to biti trajna poslovna strategija. Nema sumnje da će četvorodnevno radno vreme proizvesti mnogobrojne zdravstvene, ekonomske, kulturno-obrazovne i druge pozitivne efekte – kaže za „Politiku” dr Vesna Stojanović.
Na savetovanju u Budvi dr Vesna Stojanović je navela da će radnici u Belgiji moći da odaberu četvorodnevnu radnu sedmicu u sklopu niza reformi tržišta rada. To ne znači da niko neće raditi petkom, ali sa preraspodelom dnevnog radnog vremena, vikend bi za mnoge zaposlene trajao tri dana.
Skraćenje radne nedelje, ipak, nije moguće sprovesti u svim strukama, a naročito u službama koje rade neprekidno, sa noćnim i vikend smenama. Međutim, i tu bi bilo moguće da se organizuje klizna radna nedelja i preraspodela posla.
Naša sagovornica napominje da je u organizaciji Međunarodne organizacije rada (MOR) i nemačkog GIZ-a pre dve godine održan trodnevni trening miritelja i arbitara, gde je razmatrana i tema dužine trajanja radnog vremena u toku radnog dana, kao i broja radnih dana u toku radne sedmice odnosno u toku meseca. Takođe se raspravljalo i o mogućnostima rada posle ostvarivanja prava na penziju.
– Po kazivanju predavača, advokata Mihaela Driera, nemačko pravo dozvoljava fleksibilnost privrednih i drugih pravnih subjekata da sami i u saradnji sa sindikatima i zaposlenima uređuju radno vreme u skladu sa svojim proizvodnim i ostalim procesima i potrebama. Iznenađenje svih prisutnih je bio odgovor i objašnjenje da su u Nemačkoj mnogi pravni subjekti, a naročito u privrednim granama, regulisali dnevno radno vreme na sedam časova, da su radnu nedelju neke firme, iz razloga ekonomičnosti poslovanja i smanjenja troškova i energetskih resursa, skratili u rasponu od 30, 34 ili 36 časova, a neke su zadržale četrdesetdvočasovnu radnu nedelju – kaže dr Stojanović.
Primer za skraćenje radnih časova je naročito izraženo u industriji livnice teških metala i toksičnih materija. Neke fabrike već rade u režimu skraćenog radnog vremena, a neke su u pripremi da tu pogodnost sprovedu u bliskoj budućnosti.
– Rezultati skraćivanja radnog vremena u jednom danu, kao i u radnoj sedmici, dalo je pozitivne rezultate, tako da se rado prihvataju i primenjuju u nemačkoj privrednoj i drugim delatnostima. Dobrovoljni prelaz na četvorodnevnu radnu nedelju može, pored povećanja produktivnosti, proizvesti čitav niz drugih pozitivnih efekata. Pre svega, zaposleni koji imaju u toku nedelje tri neradna dana osećaju se odmornije, sa manje stresa, imaju više vremena da se posvete rekreaciji i unapređenju zdravstvenog stanja. Posvećuju više vremena bračnim i porodičnim odnosima, naročito između različitih generacija. Imaju više vremena za vaspitanje dece, stručno usavršavanje, a i bavljenje dopunskim radom za novac u vidu hobija – objasnila je dr Vesna Stojanović.
U stranim privrednim subjektima koji su prešli na četvoronedeljni radni angažman povećana su mesečna primanja zaposlenih. Četvorodnevna radna nedelja daje posebne rezultate u Belgiji, Velikoj Britaniji, Škotskoj, Španiji, Novom Zelandu, Kanadi i SAD.
Promene na tržištu rada podrazumevaju i radno angažovanje penzionera, koje se može nastaviti i posle navršene 65. godine života – zaključivanjem nekog od ugovora predviđenih Zakonom o radu, Zakonom o obligacionim odnosima ili nekim drugim propisom, ukazala je naša sagovornica.
– Savremeni način života nameće brzi tempo prilagođavanja i uključivanja u sve sfere modernog rada i poslovanja. Nužno je pratiti sve novine, prilagođavati se savremenom načinu rada i normirati novonastale oblike rada. To podrazumeva osnovne postulate u ugovoru između poslodavca i radnika – postojanje pisanog ugovora i plaćanje poreza i socijalnih doprinosa. Bez ta dva osnovna elementa nema ni pravno dozvoljenog rada, ni uređenih radnopravnih odnosa između poslodavca i zaposlenog – kaže dr Vesna Stojanović.
Zalaže se za produženje radnog veka posle ostvarivanja prava na starosnu penziju, kao i za pravo na prevremenu starosnu penziju. Produženjem prosečne dužine života – kod mnogih muškaraca i žena ispoljena je želja da rade i posle ispunjenih uslova za penziju.